Šetnja pod moždanom korom
U Gradskoj biblioteci Čačak u sredu, 21. aprila, predstavljena je knjiga "Šetač" zavičajne autorke Jovanke Živanović.
Program je održan u okviru manifestacije "Štampana reč 2020", a pored autorke o publikaciji su, iz ugla književnih kritičara, govorili Danijela Kovačević Mikić i Slobodan Nikolić. Tokom književne večeri odgonetnuto je nekoliko slojeva po svemu netipičnog štiva. Ovaj gusto tkan rukopis objavljen je prošle godine u okviru biblioteke Lađa, IK Gradac K iz Čačka.
Na samom početku romana o romanu kako ga je nazvala Danijela K. Mikić nalazi se neobično pismo Čudu, a misterija i duboka razmišljanja koja se naziru u prvim redovima obećavaju da će pred čitaocima iskrsnuti nesvakidašnja priča. Latinska izreka glasi Nomen est omen – ime je znak, iako mi ne znamo kako se glavni lik zove, znamo da je Šetač što je već samo po sebi bitno obeležje.
Taj Šetač svoj rukopis ostavlja na klupi u parku možda sa nadom da ga neko Čudo uzme, ali možda i sa nadom da će biti odbačen u kantu za otpatke. No, kako to obično u životu biva da ništa nije slučajno i ovde se pojavljuje jedan novi Maks Brod koji pokušava da ostavljenim stranicama udahne novi život.
Foto: Gradska biblioteka Čačak
"Zove li se takav plan iščekivanje čuda? Da li je to šegačenje ili vera, i mogu li se jednom sasvim neracionalnom postupku dati oba imena", pitanje je koje je postavila autorka u knjizi, a jedan od odgovora dao je Slobodan Nikolić, uz osvrt na posve zagonetnu ličnost glavnog junaka.
"Čovek 20. veka uprkos svim željama da se ujedini je duboko razjedinjeno biće. Biće koje pre živi tamo gde nema nikoga nego tamo gde su svi. To može biti jedan od malenih tragova za tumačenje Jovankinog ostvarenjaˮ, između ostalog je kazao Nikolić.
Celo štivo zaogrnuto je "silaskom ili uspenjem ka mestu gde boravi smisao postojanja".
U današnjem, sve više profanom svetu gde je glad za novcem prevazišla mentalnu glad, nije lako upustiti se u pisanje nekomercijalne knjige koja zahteva posebnog čitaoca.
Foto: Gradska biblioteka Čačak
Danijela Kovačević Mikić je dubokim tumačenjem osvetlila sadržaj koji se krije ispod moždanog plašta glavnog lika. Na samom početku izlaganja naglasila je da je "reč o vrlo kondezovanom i zgusnutom štivu koje je teško saopštivo drugima. Jovanka nas smešta pod moždanu koru svog junaka, vodi nas u nutrinu glavnog lika, upoznaje nas sa onim što je neizrecivo, pokušava da nas provede njegovim putevima samospoznaje".
Prava mera čovekovog rasta ogleda se u njegovom duhu, Jovanka Živanović se u svojim delima upravo bavi takvim ljudima.
"Sve što pišem posvećeno je ljudima koji su hipersenzibilni, o njihovim dramama koje se odvijaju duboko unutar bića i koliko god bila velika njihova slabost želim da naglasim da je istovremeno i velika njihova snaga da se suoče sa sobom i svojim patnjama", kazala je Jovanka Živanović, a potom je pročitala odabrane odlomke iz svog rukopisa.
Šetaču – liku oko kojeg je isprepletan ceo mehanizam unutrašnjeg previranja i zapitanosti nad svetom i u svetovnom nedodirljivog, nezaintersovanog i nepoznatog čoveka svakoj osobi u gradu čijim je ulicama hodao bilo je lakše braniti se ćutanjem i pisanjem.
Izvor: Epicentar press
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!