Dete leptir: Čija sam ja?
Na Dečjoj hirurgiji u Čačku od prvog dana svog rođenja, već skoro godinu dana, leži beba N. M. kojoj je odmah po rođenju konstatovana neizlečiva bolest kože, Epidermolysis bullosa (deca leptiri).
O njoj smo pisali letos kada je imala šest meseci i čekala da njena sudbina bude rešena i da konačno izađe iz Bolnice, jer tu se deca rađaju i ponekad leče, ali ne žive i ne stanuju u bolnicama ("Beba leptir iz Čačka od rođenja u Bolnici").
Slutimo da će malena svoj prvi rođendan proslaviti u Bolnici. Zar zaista mora tako da bude. Šta bi nam ona rekla, kada bi mogla da nam kaže.
Možda ovo što je u njeno ime napisao neko ko je najbolje poznaje:
"Čija sam ja???"
Evo još malo pa napunih jednu godinu, ali to nije bilo koja godina, godina koju beba provede u svom domu sa svojim najbližima… Ja sam svoju godinu napunila na Odeljenju dečje hirurgije Opšte bolnice Čačak, gde su me odgajile divne žene majke, bake… a one se zovu jednim imenom – medicinske sestre. One su me kupale, previjale, hranile, pevale, učile, mazile, češljale, ljuljale… Jer ja nisam obična beba, ja sam beba "leptir".
Imala sam tu nesreću da se rodim u državi u kojoj me niko neće…
Neće me roditelji, neće me Ustanove socijalne zdravstvene zaštite… Kažu da nisu u stanju da se o meni staraju.
Centar za socijalni rad kaže da su sve pokušali da mi pronađu mesto za odrastanje.
Ministarstva ćute.
A ja rastem u bolnici.
I ja imam pravo na normalne uslove za život…
I ja imam pravo da se igram sa drugom decom..
I ja imam pravo na topao dom, a ne „hladnu“ bolnicu..
I ja imam pravo na život…
Ja, dete leptir sa dečje hirurgije…
Ali znam da ste već svi čuli za mene…
Izvor: OzonPress
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!