Zašto je spomenik posvećen palim borcima sve neprimetniji, nevidljiviji?
Spomenici i spomen-obeležja posvećeni palim borcima za otadžbinu neprocenjivo su istorijsko kulturno dobro naroda našega kraja.
Vojska, rat, borba i umiranje za otadžbinu imaju posebno mesto u kulturi sećanja srpskog naroda i dugu tradiciju. Sećanje na žrtve i podvige ljudi koji su se borili i dali živote za otadžbinu uvek su se visoko cenili i uzdizali. Ideja o čuvanju uspomene na mrtve/poginule ratnike pojavljuje se u Srbiji tokom Prvog srpskog ustanka, a krajnji oblik je dobila 1889. godine kada je ustanovljen "Spomen dan palim borcima za otadžbinu" (Vidovdan, tada 15. jun, po starom kalendaru).
Poslednji ratovi, građanski rat 1991-1995. i NATO agresija i bombardovanje Srbije 1999. godine, obeleženi su od strane lokalne samouprave sa spomen-obeležjem u zgradi Skupštine grada Čačka (24. maj 1998) i spomenikom posvećenim poginulim Čačanima od 1991. do 1999. u parku kod autobuske stanice (otkriven 2009). Podignuti spomenik i spomen-obeležje imaju dve poruke: "Neka se ne zaboravi!" i "Otadžbino, pamti nas!"
Lokalna vlast, političke partije, vojska, policija, borci i udruženja nekih drugih ratova, kao i građani „ne zaboravljaju i pamte“ ove događaje i naše izginule sugrađane samo 24. marta, kada se paradno polože venci i održe "patriotski" i "hrišćanski" govori. Pojave se tu i učesnici ratova 90ih, ratni veterani, porodice nastradalih, njihova udruženja ... nekako neprimetno.
I tako iz godine u godinu. Između dve svečanosti, ratni veterani nastavljaju i dalje svoju borbu, tražeći svoja zakonska prava za bolji status u društvu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, radno mesto, protiv nemaštine. I dalje stradaju (PTS), broj žrtava se povećava. Nakon svake nove žrtve, pokrene se ponovo priča (između dve svečanosti) i malo pomogne ugroženim ratnim veteranima. Utrkuju se imenovani i neimenovani donatori, političari, udruženja, mediji. Sete se ratnika otadžbine zajedničke i naravno, slikaju se da ostane zabeleženo i nezaboravljeno, kao i posvećeni spomenik žrtvama ratova 90ih.
A Spomenik ... sve neprimetniji, nevidljiviji... Mogao je pored njega 2017. godine i bazen da stoji, neprimetno drsko.
Prošle 2019. godine "svečano i prigodno" obeležena je u Srbiji i Čačku 20-išnjica od NATO agresije. Okupili su se ispred spomenika 24. marta, kao i svake godine, održali govore, naglašavajući po ko zna koji put da "nikada nećemo zaboraviti". Iste godine, za Dan grada Čačka (18. decembar) otvori se svečano ulica 10 (Bulevar vojvode Radomira Putnika).
Godina 2020, spomenik žrtvama 90ih sa novim detaljima i izgledom - kantom za smeće i šahtom, stoji prkosno i u stavu mirno pred legendarnim srpskim vojskovođom – Bulevarom vojvode Radomira Putnika. Doduše, na samoj ivici ... i šalje poruku, građanima i budućim pokoljenjima, prolaznicima koji prolaze u luksuznim automobilima (ne baš i svi):
"Putniče namerniče, kada prođeš ovim putem (p.a. Bulevar Vojvode R. Putnika), seti se svih ratnika koji pogiboše za veru i otadžbinu kroz vekove. Ovaj spomenik neka te podseti na sve ratnike iz opštine Čačak koji svoje živote žrtvovaše u ratovima na prostorima nekadašnje Jugoslavcije od 1991. do 1999. godine. Neka njihova borba ne bude zaboravljena, a žrtva uzaludna, već neka za nova pokoljenja posluži kao primer rodoljublja".
Potpis u Naše i Vaše ime staviše, a mi dodasmo još u zagradama - "(NE)Zahvalni građani Čačka (i .... ???!!! neka se sami pronađu)".
Za poređenje, spomenik umrlim srpskim vojnicima 1917-1919, Garderen, Holandija
Izvor: Istorija Čačka - History of Čačak fb, Goran i Danijela Davidović
Foto: Istorija Čačka - History of Čačak fb
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!