Čačani besplatno ustupili zemljište vojsci, a vojska danas prodaje poklon
Na predlog opštine čačanske da se u korist države otuđi opštinsko imanje radi podizanja zgrada i ostalih objekata XIX artiljerijskog puka, koji je u Čačak trebao da se preseli iz Kraljeva, 23. maja 1928. godine održano je glasanje na kome su Čačani podržali predlog.
Glasanje je trajalo od 14 do 17 časova popodne, glasalo je ukupno 234 osobe i svi su glasali za predlog opštine. Na istom zboru je odlučeno i da se zemljište u veličini 1.627,74 m² ustupi besplatno Mlekarskoj zadruzi radi podizanja modernog mlekarnika. Državni savet Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (ŠS) 3. oktobra 1928. godine odobrio je odluku zbora Opštine čačanske o ustupanju državi 10 hektara opštinskog zemljišta (23. maj t.g.) radi podizanja zgrada i ostalih objekata za XIX artiljerijski puk (kasarna Tanasko Rajić).
Ustupanje zemljišta za kasarnu Tanasko Rajić
Objekti i zemljište koje su Čačani poklonili tadašnjoj vojsci i državi stavljeni su na prodaju mimo mišljenja i želja Čačana, a možda (?) i lokalne samouprave. Direkcija za imovinu Republike Srbije je u više navrata raspisivala oglas za otuđenje nepokretnosti „koje nisu neophodne za funkcionisanje Vojske Srbije“. Od početne cene od 10.429.221,29 evra (jun, oktobar 2014) cena je decembra 2014. spuštena za 20% na 8.343.377,00 evra. Novi pad vrednosti kasarne je bio 2016. godine i iznosio je 6.674.701, 63 evra.
Slična je situacija (poklon zemljišta) i sa drugom kasarnom – Ratko Mitrović. Na sednici Okružne skupštine rudničkog okruga od 1/13. do 3/15. aprila 1899. godine, održanoj u Čačku (u sali gostionice Kasina) doneta je bila i odluka da se novčano pomogne građenje nove kasarne u Čačku, pošto je opština čačanska besplatno ustupila zemljište.
Gradnja kasarne za čuveni 10 pešadijski Takovski puk započeta je maja 1900. godine, a završena 1902. godine. Preduzimač je bila firma Petar M. Nikolić i kompanija. Projekat je uradio Dragutin Đorđević. Dužina kasarne je bila 120 metara, sa dva krila od po 60 metara. Kasarna je jedno vreme između dva svetska rata nosila naziv Vojvoda Stepa, a nakon Drugog svetskog rata – Ratko Mitrović.
Između dva svetska rata lokalna samouprava poklonila je i zemljište za gradnju VTZ, Mlekare i fabrike hartije.
U zemljama u regionu dešavale su se slične situacije i država je u takvim slučajevima uglavnom vraćala ili poklanjala kasarne lokalnim samoupravama. Nažalost, to nije slučaj u Srbiji.
Narodna izreka - "Država je nekom majka, a nekom maćeha".
Izvor: Istorija Čačka - History of Čačak, Goran i Danijela Davidović
Foto: Copyright©Goran i Danijela Davidović
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!