Šipetić: Vreme je da Čačak izađe na Moravu
"Čačak na Moravi će biti lepši od Ade Ciganlije u Beogradu ili novosadskog štranda", kaže u intervjuu Đorđe Šipetić, master inženjer arhitekture, odbornik Dveri u Skupštini grada Čačka i koordinator idejnog rešenja parka "Mladost" na obali Morave kod Gradske plaže.
Kako ste došli na ovu ideju?
Đorđe Šipetić: Ovaj projekat i uopšte ideja silaska Čačka na Moravu nije ništa novo u politici Dveri. Mi insistiramo na tome od kada smo ušli u politiku – za skupštinskom govornicom, prilikom javne rasprave kod urbanističkih planova, podnošenjem amandmana – međutim, nikada nije bilo sluha od strane vlasti za ovako nečim. Ponekad mi se činilo da su oni ovu ideju shvatali kao nešto apstraktno, kao da ni ne znaju gde se nalazi gradska plaža. Dodao bih da ovakvim poduhvatima mora prethoditi čišćenje Z. Morave izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kao i sadnja određenih akvatornih biljaka koje dodatno prečišćavaju vodu, što je praksa u svim ozbiljnim gradovima. Džaba nam uređene obale ako je Morava zatrovana. Ali to je druga tema koju smo takođe obradili kroz naš urbanistički program, koji je jedini takve vrste u Čačku, što dovoljno govori o tome da smo jedini koji imaju konkretna rešenja, program i ideje za mnoge probleme u gradu.
Šta konkretno znači silazak Čačka na reku? Da li je to novi "Beograd na vodi"?
Đorđe Šipetić: Silazak bilo kog grada na reku takođe nije ništa novo u urbanističkoj nauci, pa nije ni u ovoj ideji Dveri. To znači da grad kroz čiji centar prolazi jedna velika i značajna reka treba svojim celim obuhvatom da se osloni na obe obale svoje reke, a ne samo u dužini od nekoliko stotina metara kao što je to trenutno u slučaju Čačka i Morave. Verovali ili ne, Zapadna Morava teče kroz Čačak u dužini od oko 7,5 km, a grad Čačak ima tek oko 500-600 m uređenu obalu, što je oko 7-8%. Ovaj podatak ponajbolje govori o nezainteresovanosti svake vlasti, a naročito ove poslednje, za temu izlaska Čačka na reku. Postoje različiti primeri širom sveta na koji način su gradovito već učinili, i tu postoje različite škole razmišljanja koje se ugrubo mogu podeliti na dve struje – da li preko pretežno komercijalnih sadržaja kako bi se maksimiziralo ubiranje profita (koje je pozamašno) ili preko pretežno javnih i socijalnih sadržaja koji bi bili u službi isključivo građana. Smatram prvu školom lošom, a drugom nerealnom, jer je dugoročno neodrživa. Neophodno je naći kompromis između ova dva ekstrema, jer ni jedan ekstrem nije dobar. „Beograd na vodi“ je definitivno loš primer prve škole i naša zamisao svakako nema sličnosti sa njim.
Tvrdite da postoje brojni problemi koji otežavaju sprovođenje ove ideje?
Đorđe Šipetić: Najveći problem su neznalice u aktuelnoj vlasti koji učvršćuju sadašnju industrijsku zonu na postojećoj lokaciji u centru grada i na obali reke, i još se hvale time. To je katastrofalan promašaj. Dakle, ono što su svi gradovi rešili, odnosno izmestili industrijska postrojenja iz svog užeg jezgra, grad Čačak još uvek nije inema nameru da uradi. Tačnije, „betonira“ je u centru i još se hvali time. To je van svake (urbanističke) pameti.
Dakle, problem je industrijska zona u širem centru grada?
Đorđe Šipetić: Tako je. Najveći problem je upravo to, jer ne možete silaziti na reku preko industrijske zone. Druga tema je zašto je uopšte izuzetno vredno građevinsko zemljište – širi centar grada, pored rek - „potrošeno“ za tu namenu. To je urbanistički apsurd par ekselans. Pogledajte mapu Čačka i videćete da to područje zauzima oko trećine površine grada. Pa ceo jedan novi Čačak se može formirati na tom mestu. I to i jeste naša ideja, da se na tom prostoru formira neki Novi Čačak, moderan i savremen. Ili "Treći Čačak" (pored starog i ljubićskog dela Čačka), svejedno kako bismo ga nazvali. Samo tako Čačak može zaista sići na reku. Ovo jeste problem, ali nije nerešiv. Siguran sam da bi uz angažovanje najboljih urbanista koje Srbija ima mogli da napravimo realan i ostvariv plan kako da izmestimo industriju iz ovog dela ka novoformiranoj zoni u Preljini, a paralelno sa tim, postepeno naseljavati taj novi deo Čačka. Nezavisno od toga, svakako nam je u planu da proširimo pojas uređenja obala nizvodno od Borčeve hale, kao i uzvodno od sadašnje više nego skromne gradske plaže, sa obe strane reke, odnosno u oba dela grada, naravno.
Predstavili ste nam i projekat budućeg parka "Mladost" gde se konkretno vidi šta znači uređenje obala reke. Možete li nam reći nešto više o tome?
Đorđe Šipetić: Naravno. Kao odgovorni gradski odbornici i političari, i buduća vlast, ne želimo samo da popisujemo probleme, već nudimo konkretna rešenja i ideje. Zato smo izradili jedno konkretno arhitektonsko - urbanističko idejno rešenje, uz napomenu da ljubićku stranu nismo obradili samo zato što nije bilo vremena, ali mogu da najavim izradu rešenja i za drugu obalu u narednom periodu. Ne žalim se, ali potrebno je istaći da projektovanje ovog prostora nije bilo lako, pre svega zbog specifičnosti lokacije. Uzvodno od brane imamo dva vodostaja, a sama Zapadna Morava je veoma impulsivnog karaktera. Sve to zahteva naročit pristup. Naše rešenje ima odgovor na te probleme, odnosno ima odgovor za sezonski i vansezonski period, preko staze i plaže za oba nivoa reke. Takođe, moram istaći da je bilo još dosta fantastičnih, kreativnih ideja. Međutim, vodili smo se time da ovo bude realno rešenje, izvodivo, uzimajući u obzir da je Čačak mali grad, sa veoma skromnim budžetom. Ne bismo želeli da projekat bude još jedna lepa ideja koja nikada neće biti realizovana. Bez obzira na to, sigurni smo da je i ovakvo rešenje više nego lepo i funkcionalno, gde je svaki kutak dostupan građanima, a za Čačak je svakako epohalan poduhvat.
Naziv "Mladost" smo preuzeli iz sadašnjeg naziva. Da li treba da dobije neki drugi naziv je neka druga tema. Takođe, nema razloga da ostane samo "sportsko - rekreativni centar". Smatram da ovo područje treba da preraste taj prefiks tako što ćemo ga dopuniti brojnim sadržajima. Zato smo i predvideli kilometre novih pešačkih i biciklističkih staza, tri nova javna VC-a, stotine kvadrata novih površina za plažu, nove pošumljene površine, nove sportske terene, nov parking, rekonstruisane i modernizovane teniske terene, nove sadržaje za najmlađe, kao i jedan kulturno-umetnički distrikt. Sve ovo ćete bolje videti na detaljnoj mapi koju smo spremili za predstavljanje građanima.
Bitna stavka je zabrana ulaska u park motornim vozilima. U tu svrhu predviđen je parking na ulazu iz "Košutnjaka", kao i rampe za vozila, osim za dostavna vozila i vozila javnih službi.
Čime ste se rukovodili i da li ste imali neke naročite motive prilikom projektovanja?
Đorđe Šipetić: Najpre je bilo potrebno kanalisati stihijski razvoj parka putem zoniranja sadržaja područja. Zone koje smo odredili uglavnom su prepoznate na terenu, a zatim je predložena njihova dalja nadogradnja, dopuna i estetizovanje. Ovo zoniranje područja je neophodno radi sprečavanja stihijske izgradnje, koje je trenutno prisutno. Ono ne znači nekakvo uniformisanje prostora, već naglašava preovlađujući sadržaj, a koji je svakako mešovit. Konkretno, projektovali smo memorijalnu zonu sa dva spomenika. Zatim dečiju zonu koju smo dopunili sa zelenim lavirintom, trim-stazom, veštačkom stenom, avantura parkom, plato za dečije rolere... Tu je takođe i kulturno - umetnička zona sa dopunom sadržaja u obliku skulptura, vrtne umetnosti, "staze umetnosti", učionice na otvorenom, muzičkim performansima itd. Relaksaciona zona bi podrzumevala kamp-naselje, poljanu-izletište, ugrađene roštilje, bazene, barove, plažu... potrebno je urediti i čačansku adu. Komercijalna zona je već prisutni sadržaj na gradskoj plaži – barovi, plaža, održavanje koncerata... - koji bi se samo estetski bolje oblikovao kroz kvalitetan dizajn svih elemenata. Tačnije, svi pomenuti sadržaji, na celom parku, bi morali biti sa vrhunskim dizajnerskim rešenjima svakog pojedinačnog predmeta, i koji mora da dobije odobrenje nadležnih. A ideja je i da park živi i tokom zimskog perioda, naročito barovi koji bi imali svoj zatvoreni prostor u poslovnom objektu. Ideja je i da park živi i tokom zimskog perioda. Sve to, detaljno možete videti u grafičkim prilozima koje smo spremili.
Jedan od najvažnijih motiva bio je da čitav prostor namenimo građanima Čačka. Da se svaki posetilac oseti delom parka i da park shvati kao svoj, jer može sebe pronaći u njemu. A može, jer je predviđen sadržaj za svakoga. Morava i ovaj park pripadaju svim Čačanima i ni jedan tajkun, niti bilo koji drugi subjekt ga ne može prisvojiti. To bismo rešili tako što bismo strogo odredili namenu svake površine, sa tačno određenim i limitiranim komercijalnim sadržajima. Sa tim u vezi, neophodno je minimalizovati uticaj slobodnog tržišta na uređenje i oblikovanje prostora. To se takođe postiže gorepomenutim strogim pravilima uređenja i gradnje, odnosno velikim uticajem nosioca ovoga poduhvata na svaki detalj koji je od značaja – od definisanja površina, preko tipskih barova do dizajna korpe za otpatke. Tzv. slobodno tržište je mnogo toga lošeg nanelo izgledu našeg grada, tako da njegov uticaj može da se zadrži samo u sferi poslovanja komercijalnih sadržaja.
Meni lično najveći lajtmotiv je bio kako ostvariti to da se svaki posetilac parka oseća slobodno, oslobođen od svih briga i da se oduševljava mestom svaki put kada dođe, kao da dolazi prvi put, uz već pomenuti osećaj pripadnosti parku. Smatram da bismo smo to postigli kroz nekoliko konkretnih mera. Najpre je potrebno osloboditi prostor svih mogućih barijera – od ograda do ivičnjaka na stazama - napraviti ga potpuno slobodnim i zajedničkim prostorom. Eliminisanjem barijera i otvaranjem prostora mi ga vizuelno činimo mnogo većim nego što jeste, što je bio sledeći korak – osećaj prostranstva, osećaj veličine, osećaj slobode, osećaj snage i neprolaznosti. Dalje treba zadovoljiti taj fantastični osećaj kontinuiranog oduševljavanja kome nema kraja. Verujem da se to može postići najpre mnoštvom sadržaja i, naročito, mnoštvom detalja, kao i onemogućavanjem posetioca da ih sagleda odjednom. Zato su mnogi elementi, recimo staze, projektovani tako da posetilac ne može da sagleda celu stazu jednim pogledom, da ne zna šta ima novo iza sledeće krivine...
Primećujemo da nema pomoćnih fudbalskih terena?
Đorđe Šipetić: Kao što smo već rekli, ovako vredan prostor može pripasti samo Čačanima. Ni jedan pojedinačni subjekt ga ne može prisvojiti. To ne znači, da će pomoćni fudbalski tereni nestati. Naprotiv. FK Borac treba da ima ozbiljan i savremen trenažni centar, odnosno omladinsku fudbalsku školu, ali na kvalitetnijoj lokaciji gde će jedan takav fudbalski kompleks moći da se sagradi. U zoni predmetnog parka treba da ostane samo teren za najmlađe kategorije, koji bi takođe mogao da bude u službi korišćenja građana, van trenažnih termina.
Đorđe Šipetić, master inženjer arhitekture; Foto: privatna arhiva
I za kraj, da li realno sagraditi ovako nešto?
Đorđe Šipetić: Kao ozbiljni i odgovorni ljudi možemo već sada obećati da ćemo kada dođemo na vlast izgraditi barem deo ovoga tokom jednog mandata od četiri godine. Koliko ili možda sve, znaćemo tek po stupanju na vlast kada budemo imali uvid u realno stanje čačanske kase. Dodao bih još i to da se vodilo računa o održivosti ovakvog parka i realnosti sprovođenja u delo, jer su boljom organizacijom prostora ostvarene veće površine za iznajmljivanje od čega će grad značajno povećati prihode, koji bi poslužili za finansiranje izgradnje parka "Mladost".
Takođe, siguran sam da bi i od donacija mogla da se prikupe znatna sredstva, jer kada izložite ovakav jedan projekat zainteresovanim stranama verujem da će biti mnogo uglednih Čačana koji bi želeli da ugrade sebe u lepši i kvalitetniji Čačak, naročito kada su u pitanju uspešni čačanski sportisti u inostranstvu i privrednici. Ovaj projekat ima ogroman turistički, ekonomski, sportski i urbanistički potencijal i Čačak na Moravi može biti lepši od beogradske Ade Ciganlije ili novosadskog Štranda.
Izvor: Epicentar press
PR tekst
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!