SEĆANJE HEROJA S KOŠARA "Imali smo 19 godina, a moj školski drug je dovozio MRTVE VOJNIKE sa položaja na koji smo upravo krenuli"
Dvadeset godina od kad je počela najteža bitka kojom je zaustavljena kopnena intervencija NATO-a, bitka na Košarama, navršava se danas, 9. aprila.
U toj akciji poginulo je 108 vojnika, koji su se hrabro borili da odbrane svoju zemlju.
O svojim sećanjima na te dane govorili su za RTS Dejan Jovićević, tadašnji pripadnik 125. motorizovane brigade, i Saša Radojević, tada zamenik komandira karaule Košare.
Dejan Jovićević, pripadnik 125. motorizovane brigade 1999. godine, trebalo je da završi sa služenjem vojnog roka 17. marta 1999. godine. Međutim, nije otišao kući. Ostao je da brani teritoriju svoje zemlje.
"U tom momentu nalazili smo se u Čakoru, tačnije u Rugovskoj klisuri, gde smo svakodnevno patrolirali i postavljali zasede Šiptarima koji su unosili oružje na teritoriju Kosova. Nakon produženja vojnog roka, zamenila nas je grupa dobrovoljaca, a naša jedinica je krenula ka granici", rekao je u Jutarnjem programu RTS-a Dejan Jovićević.
Tamo su zatekli nešto što nijedna dotadašnja akcija, nijedno iskustvo nije moglo psihički da ih pripremi.
"Sećam se jedne situacije kada je moj školski drug dovozio mrtve vojnike sa položaja na koji smo mi trebali da odemo. Dan danas nisam siguran da li je činjenica što smo tada, kao martovci, bili najstariji i najiskusniji vojnici, a, napominjem, imali smo 19, 20 godina, trebalo da nas uteši ili debelo zabrine" - kaže Dejan.
Saša Radojević je u tom trenutku bio zamenik komandira karaule Košare. Tu se 9. aprila nalazilo oko 115 vojnika graničara.
"Treba napomenuti da su ti vojnici bili pripadnici specijalnih graničnih jedinica. To su bili posebno pripremljeni vojnici, obučeni za obezbeđivanje državne granice. Psihofizički su bili malo sposobniji od ostalih vojnika, baš zbog tog surovog terena i načina obezbeđenja državne granice. Ti vojnici, koji su imali oko 20 godina, izneli su bitku za Košare" - ističe Radojević.
Napad na Košare za njih nije bio iznenađenje.
"Graničari su svoje borbene zadatke izvršavali u veoma neprijateljskim uslovima. Imate sa jedne strane Republiku Albaniju, koja ima pretenzije ka vašoj teritoriji, i imate iza vas sela u kojima etnički žive Albanci, i graničari su sve svoje zadatke izvršavali u tako jednom okruženju" - kaže Radojević.
O brojnosti i snazi neprijateljske vojske govori se neprestano.
"Ono što slušamo posle 20 godina sa suprotne strane i ono što smo osetili na svojoj koži, to je ogromna sila bila. To je bila cela regularna vojska Albanije. To su bile dve brigade, pripadnika OVK-a i brigada plaćenika iz arapskih i muslimanskih zemalja" - navodi Radojević.
Dejan se prvi put roditeljima javio posle više od mesec dana, 13. maja, iz bolnice u Prištini. Javio im je da je ranjen, da ne bi čuli od nekog drugog, već da znaju šta mu se tačno dogodilo.
Te 1999. godine na Košarama je bilo pripadnika 72. i 63. specijalne brigade i doborovoljaca iz Rusije i Srbije. Iste godine, na Košarama je stradalo 108 vojnika.
Izvor: RTS, Blic
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!