Puriša Đorđević o Mileni Dravić: "Bila je to ljubav... zajedničkih ideja, misli, osećanja"
"Milena i ja smo kratko bili u braku, nismo imali ni fotografiju sa venčanja. A venčali smo se 1960, u mojoj kući u Čačku, i to u kuhinji. To je bila beda, sirotinja, nismo imali ni stan u Beogradu. Ali, među nama rečeno, mene su sve žene koje sam voleo ostavljale, smatrajući da više volim film nego njih", ispričao je proslavljeni reditelj.
"Ljubav prema Mileni nosim iz naših zajedničkih filmova.To nije takozvana ljubav muškarca i žene, nego ljubav zajedničkih ideja, misli, osećanja, koju između nas treba da prenesemo drugima. Milena i ja smo kratko bili u braku, nismo imali ni fotografiju sa venčanja. A venčali smo se 1960, u mojoj kući u Čačku, i to u kuhinji. To je bila beda, sirotinja, nismo imali ni stan u Beogradu. Ali, među nama rečeno, mene su sve žene koje sam voleo ostavljale, smatrajući da više volim film nego njih. I bile su u pravu, film je bio i ostao moja najveća ljubav", rekao je reditelj Puriša Đorđević u intervjuu za Novosti.
Đorđević je otkrio i da je poslednji film koji je pripremao, pravio za Milenu Dravić, ali tvrdi da, pošto je preminula, ipak nije odustao od ideje da ga snimi.
"Taj scenario je i dalje na konkursu Filmskog centra Srbije, pisan je u dogovoru sa njom, pod naslovom "Prava ljubav zaborava nema". Taj film je trebalo da bude posveta Mileni, a zamislio sam ga kao mjuzikl, jer tog žanra gotovo da nema ni u jugoslovenskoj, ni u srpskoj kinematografiji.
Ali pošto Milene više nema, pisao sam direktoru FCS da, ako se ovaj scenario prihvati na konkursu, ulogu koja je napisana za nju može da igra druga glumica. Seka Sablić, recimo, koja je bila njena najbolja prijateljica. Ispričaću samo finale iz ovog scenarija - na kraju, kada Milena sa svojim partnerom dolazi kod Svetog Petra, on ih pita da li će u raj ili u pakao.
A Milena kaže: Mi znamo da je u raju sve u redu, ali tamo je jako dosadno. Odlučujemo se za pakao, tu nas očekuje veselo društvo", naveo je Đorđević.
On je rekao i da trenutno priprema dokumentarni film o svom prijatelju, Matiji Bećkoviću.
"Za mene je, kao reditelja, vrlo bitno da priču započnem time da čovek ima ljubav koja je odredila njegov život. Matija to ima - postoji žena koju voli i koju će voleti do kraja života, ali koja je preminula. To već daje njegov karakter, i kao čoveka i kao pesnika, ali i karakter te ljubavi. Ono što je meni najlepše su Matijini stihovi o vremenu kada dolazi u Valjevo, gde upoznaje svoju devojku i svoju buduću ženu Veru, a posebno pesma "Vera Pavljadoljska", koja je ušla u mitologiju.
Zato će i špica ovog filma biti naslovna strana Matijine knjiga "Tri poeme", koju čine "Gospode pomiluj, "Učini mi ljubav" i poema-molitva "Parusija za Veru Pavladoljsku". Tu je ljubav spojila grob i nebo, potvrđujući svoju besmrtnost. Jer, ljubav ne samo što određuje naš život, nego nas u najlepšim momentima i sahranjuje. Biti sahranjen u kovčegu ljubavi, nema ništa lepše od toga. Voleo bih da se to meni desi", ispričao je Puriša Đorđević.
Izvor: Novosti, Nedeljnik, Epicentar press
Milena Dravić 70-ih godina; Foto: Stevan Kragujević
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!