
Pesma "Most na Gušavcu"
Da teška vremena i potresni događaji iznedre neka od zanimljivih poetskih dela, govori i pesma koju nam je poslao naš sugrađanin.
Kako nam je rekao, pesma je posvećena jednom lepom i značajnom mostu, vremenu i ljudima koje je decenijama spajao.
Šaljivim, ali pomalo i setnim tonom, pesmu je napisao naš sugrađanin, koji je želeo da ostane anoniman (ime poznato redakciji), i ustupio je portalu Epicentar press za objavljivanje.
Pročitajte pesmu posvećenu tzv, Starom mostu na Zapadnoj Moravi koji se nedavno srušio, a koji je spajao Mršince, Slatinu i Mrčajevce na drugoj strani.
U naslovu se navodi naziv Gušavac, kojim meštani nazivaju ovaj atar i plažu u neposrednoj blizini sada već srušenog mosta.
Most na Gušavcu
Na Moravi i most pade, teško nama goleme su jade.
Spajao je dve obale, dve obale jedne reke, ljude bliske i daleke.
Spajao je zaljubljene, omražene, pobednike, poražene
One što ih ista muka muči, pa i one druge - siromahe i bogate,
One koji dug ne mogu da vrate.
Spajao je on majstore na glasu, mušterije i klijente,
One nežne i oštre na gasu.
Razborite, načitane, agresivne i spetljane.
S knjigom bliske, i one od dviske.
Vašardžije, pijačare, pečenjare i pekare.
Od seljaka i stočara, od molera i zidara.
Doktora, električara, od zubara i bravara.
Umetnike sve od reda, svaki zamišljeno niz Moravu gleda.
Lovce, ribolovce, travare i gljivare, pomeljarke, pomeljare.
Razne struke, obilazit' sad su muke!
64 i još milju neku, ko se nad'o u ovome veku!?
Obilazit' sad se mora, dok ne svane, opet, na Moravi rujna zora!
Izvor: Epicentar press

Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!