
"Ćirilica - tvrda voćka čudnovata"- Pred ljudskim i božjim Zakonom
Kada pomenemo politiku, svakodnevna politička dešavanja i savremeni politički život ne možemo a da se ne osvrnemo na istorijske događaje i, bar kada je pismo u pitanju, žestoka i neretko tragična dešavanja.
Sporovi o jeziku prethodili su eskalaciji nacionalizma i izbijanju ratova u bivšoj Jugoslaviji, jednoglasni su hroničari vremena na ovim prostorima. Rasprave o tome da li je srpskohrvatski jedan jezik ili su srpski i hrvatski posebni jezici tinjale su decenijama pre nego što su se oglasili topovi. Ovakve rasprave obično su više služile nacionalističkim mobilizacijama nego što su predstavljale pokušaj da se nepristrasni objasni problem.
Ipak, jedan Zakon pokušao je bar na papiru, za sada, da ustoliči pismo jednog naroda i njegovog nacionalnog identiteta. A on glasi:
ZAKON O SLUŽBENOJ UPOTREBI JEZIKA I PISAMA*
("Sl. glasnik RS", br. 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005 - dr. zakon i 30/2010)
Član 1
U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpski jezik.
U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi ćiriličko pismo, a latinično pismo na način utvrđen ovim zakonom.
Na područjima Republike Srbije na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina u službenoj upotrebi su, istovremeno sa srpskim jezikom i jezici i pisma nacionalnih manjina, na način utvrđen ovim zakonom.
*(Naveden je samo prvi član Zakona o upotrebi srpskog jezika i ćirilice.)
Američki tehnički komitet ISO 639-2, sa sedištem u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, odbio je da dodeli individualni jezički kod za tzv. "crnogorski jezik". Pri tome je komitet zvanično saopštio da "ne postoje nikakvi dokazi" u prilog tvrdnje da "crnogorski jezik nije samo varijanta srpskog jezika koja se govori u Crnoj Gori". Samo nekoliko meseci ranije, to je rečeno i za oblike hrvatskog i bošnjačkog jezika.
Foto: Pixabay
Kongresna biblioteka u Vašingtonu se sasvim slučajno našla na braniku srpskog jezika, ne zato što je naklonjena srpskom narodu, niti zato što ima interes da čuva integritet srpskog kulturnog i jezičkog prostranstva, nego zato što se nekoliko službenika ove institucije služilo elementarnim zdravim razumom i – radilo svoj posao. S pravom možemo da postavimo pitanje – kako je došlo do toga da se integritet srpskog jezika brani u Vašingtonu?! Gde su bili javni apeli, otvorena pisma, naučni skupovi srpskih lingvista, profesora univerziteta i akademika, koji su bili konkretni potezi SANU, Matice Srpske, Beogradskog i drugih univerziteta, da se ova intelektualno uvredljiva krađa srpske jezičke baštine ne dozvoli?
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić 26. avgusta 2021. u Beogradu uručio je prednacrt Zakona o zaštiti srpskog jezika i ćiriličkog pisma Miloradu Dodiku, članu Predsedništva Bosne i Hercegovine (BiH), a Vlade Srbije i RS utvrdile su Prijedlog ovog zakona 2. septembra i to po hitnom postupku.
Službena pisma u BiH su latinica i ćirilica.
U zvaničnoj komunikaciji Institucije Republike Srpske (RS) i do sada su koristile ćirilično pismo. Tako su saopštenja i obaveštenja na internet stranicama Institucija RS pisana ovim pismom, ali i zvanični dokumenti, odgovori na upite i ostala zvanična komunikacija.
Osim toga, zvanične internet stranice institucija i javnih ustanova u ovom entitetu, ali i u cijeloj BiH imaju mogućnost izbora prikaza između tri jezika konstitutivnih naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka i ćiriličnog i latiničnog pisma. Isto je i sa portalima, te stranicama Javnih servisa u BiH.
U skladu sa navedenim, u RS javno istaknuti nazivi svih zvaničnih entitetskih institucija ispisani su dvojezično, na ćirilici i latinici.
Ista situacija je i sa saobraćajnim znakovima, nazivima ulica i putokazima.
Pitanje jezika i pisma nije definisano državnim Zakonom u BiH, niti se nalazi u Ustavu BiH.
Ono je definisano Ustavom RS, Ustavom Federacije BiH, drugim bh. entitetom, i Statutom Brčko Distrikta BiH, kao i Ustavima 10 kantona u Federaciji BiH.
Kada je promocija srpsko jezika, ćirilice i srpskog nacionalnog identiteta, jedan od skorijih primera je i izložba pod nazivom "Miroslavljevo jevanđelje - božansko nadahnuće" i tribina o stanju u srpskoj kulturi danas koje su održane 21. decembra 2021. godine, u Klubu Doma kulture u Čačku.
Foto: Bus Plus produkcija
Pred brojnom publikom nadahnuto predavanje o neobičnom putu naše najstarije ćirilične bogoslužbene knjige stare osam vekova i narodnom poduhvatu štampanja zlatnog faksimila Miroslavljevog jevanđelja, trenutno najboljeg na svetu po pitanju oslikavanja na zlatu i rekonstrukcije vizantijskog poveza, održali su Veljko Topalović i Vladimir Racković, autori i izdavači knjige.
Foto: Bus Plus produkcija
Iz predavanja se moglo čuti o trenutnom stanju u institucijama kulture i kulturnoj politici danas kao i perspektivama i predlozima kulturne politike koju zastupa Srpski pokret Dveri.
Foto: Bus Plus produkcija
Organizatori izložbe i tribine bili su Izdavačka kuća "Dosije" i Srpski pokret Dveri Čačak.
I bez obzira kojem nacionalnom entitetu pripadali, koju političku opciju i struju pratili i podržavali važno je istaći da bi znanje i negovanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma trebalo biti na važnom, istaknutom mestu. I tu nema govora o nacionalizmu i gaženju tuđeg i drugačijeg, već negovanju i promociji svog. Jer ako poštujemo i čuvamo svoje, isto ćemo se tako odnositi i prema tuđem i drugačijem.
VAŽNO: – Srbi govore i ekavski i ijekavski i treba da jednako razvijamo, kultivišemo i kanalizujemo oba ta izvorna lika našeg književnog jezika.
Jezik je po svojoj prirodi normativan.
U sledećim primerima pokazaćemo i najčešće greške ali i nedoumice kada je srpski jezik u pitanju i korišćenje određenih izraza u svakodnevnoj komunikaciji.
*Pravopis srpskoga jezika (izmenjeno i dopunjeno ekavsko izdanje), Matica srpska Novi Sad 2016.
Važna napomena za čitaoce: Kako biste promenili pismo i izabrali latinicu odnosno ćirilicu, opcija za pismo na portalu nalazi se u gornjem desnom uglu.

Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!