Natalijina ramonda, čudnovati cvet koji se nosi povodom Dana primirja
Natalijina ramonda je cvet koji ima višestruku simboliku, koja rečito govori o srpskom narodu i iskušenjima kroz koja je prošao. Nazvan po kraljici Nataliji Obrenović u botanici poznat je i kao cvet feniks.
Čudnovati cvet koji se zove Natalijina ramonda, kao i sve drugo u vezi sa jednodnevnim praznikom koji se u Republici Srbiji već četiri godine obeležava 11. novembra, još uvek je nepoznanica zbog koje se tek tako dobija slobodan dan. Izabrani datum svakako nije deo kolektivnog sećanja i tokom većeg dela godine malo ko zna kog je tačno datuma novembarski praznik, kao i da se zvanično naziva Dan primirja.
Za razliku od Dana državnosti, 15. februara, koji je postao prepoznatljiv i jasno povezan sa počecima nacionalnih demokratskih tradicija, priča o Danu primirja za većinu građana još uvek spada u egzotična znanja koja mogu da posluže kao teža pitanja na nekom TV kvizu.
Budući da su razni drugi datumi u novijoj, ali i starijoj prošlosti mnogo češće spominjani, sve dok ovaj endemski istorijski datum nije postao državni praznik retko ko je razmišljao o njegovom stvarnom značaju.
Praznik je, naime, posvećen potpisivanju primirja u Prvom svetskom ratu, kada su 11. novembra 1918. godine generali dveju zaraćenih strana u francuskom gradu Kompijenu, u jednom železničkom vagonu potpisali primirje. Mada će stvar biti sasvim završena tek sa konferencijom u Versaju, ovim događajem na železničkom koloseku u praksi se okončao Veliki rat, najkrvaviji sukob u dotadašnjoj ljudskoj istoriji.
Isti vagon će još jednom biti pozornica istorije – Hitler će 1940. godine, u zenitu Drugog rata, insistirati da se nakon Sedana, sloma francuske vojske i poraza britanskog ekspedicionog korpusa, kapitulacija Francuske potpiše u vagonu koji je po nacistima simbolizovao poniženje Nemačke.
Republika Srbija je ovaj datum izabrala za jedan od svojih praznika, a uređeno je i da se uz praznik odredi i specifičan amblem koji se nosi na reveru u nedelji uoči Dana primirja.
Amblem se sastoji od dve zelene trake koje asociraju na lentu slavne albanske spomenice i jednog ljubičastog cveta sa pet latica. Veza sa odličjem iz Prvog svetskog rata sasvim je jasna, imajući u vidu koliko su taj rat, nemerljivo nacionalno stradanje tokom povlačenja kroz Albaniju i brojne vojne pobede obeležili domaću istoriju.bija je ovaj datum izabrala za jedan od svojih praznika, a uređeno je i da se uz praznik odredi i specifičan amblem koji se nosi na reveru u nedelji uoči Dana primirja.
Izvor: Elementarium.cpn.rs
Cvet koji se nosi kao zvanični simbol Dana primirja je Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae). Pomalo nalik prazniku, reč je o endemskoj biljnoj vrsti za koju su do pre par godina znali samo iskusni botaničari i strastveni ljubitelji lokalne flore.
Međutim, njene biološke osobine su gotovo zapanjujuće. Ako ste sumnjičavi ili vam je možda i pomalo smešno na Balkanu učestalo uvođenje nepoznatih tradicija i čudnovatih simbola iz zaboravljene istorije u panteon nacionalnog identiteta, Natalijina ramonda će vas u mnogo čemu iznenaditi.
Naime, reč je o ugroženoj i retkoj vrsti – endemitu koji živi samo na području Centralnog Balkana, u Srbiji, Makedoniji i severnoj Grčkoj. Pritom, reč je o biljci koja ima zapanjujuću sposobnost da vaskrsava nakon što je potpuno osušena.
Pripada porodici Gesneriaceae i prostire se na nadmorskim visinima od 350 do 2200 metara. Inače raste na izuzetno nepristupačnim mestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stenama gde je suvo i hladno. Za nacionalnu epopeju u Prvom svetskom ratu vezuju je upravo ovakva staništa i oblast prostiranja, na kojoj su se odvijale prelomne bitke u završnici rata.
Natalijina ramonda nije lekovita. Višegodišnja je, zelena i zeljasta biljka koja ima snažno podzemno stablo, kakvo botaničari nazivaju rizom. Visoka je desetak centimetara i ima nekoliko cvetova. Sami cvetovi su sačinjeni od četiri, a ređe pet ili šest preklopljenih kruničnih listića. Krunica je uglavnom ljubičaste, ali ponekad i bele boje.
Posebno je zanimljivo što Natalijina ramonda spada u drevne, praktično fosilne vrste. Ona je ostatak suptropske flore, verovatno iz Afrike, koji je preživeo ledeno doba i potom se povukao u skrivene delove Balkana.
Rasla je još u geološko doba pre Kvartara koje se po staroj klasifikaciji nazivalo Tercijar (po novoj podeli, Tercijar odgovara dobima Neogen i Paleogen).
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!