OTVORENO PISMO PROSVETNE RADNICE: Amnezija i osećaj (ne)odgovornosti
Otvoreno pismo koje je stiglo u našu redakciju od strane Milene Simić, prosvetne radnice, a povodom objava na internetu vezanih za udžbenik iz srpskog jezika, objavljujemo u celini.
Uz napomenu da je otvoreno pismo gospođe Simić u celosti stiglo u našu redakciju i mi ga u izvornom obliku prenosimo. Pošto su mediji uvek bili na udaru kritike, podsećamo, Epicentar press nije autor teksta i fotografija.
Povodom dešavanja od 01.05.2018., a u vezi sa širenjem dezinformacije da je udžbenik "Zavoda za udžbenike" sadržao neprimerene stihove, osećam želju i potrebu da ukažem na neke stvari.
U 11:18, kao što se jasno vidi, osoba na Fejsbuku po imenu Igor Čobanović podelila je fotografiju sa spornim stihovima narodne pevačice u nekom udžbeniku uz komentar da se radi o udžbeniku u Republici Srbiji, ne navodeći izdavača.
Naravno, kreću komentari, na stotine lajkova, na desetine deljenja. Nakon nepuna 24 sata ova objava ima preko 500 lajkova, desetine komentara i 185 deljenja. Verujem da je tome doprineo i neradan dan, pa su ljudi imali više vremena za opuštanje i diskusiju na društvenim mrežama.
Stižemo do srži problema: NEPROVERENOST INFORMACIJE.
U komentarima se ljudi naravno pitaju ko je izdavač, na šta autor objave odgovara da je Zavod, ali se postavlja pitanje da li je autor objave Igor Čobanović upućen u to da u Srbiji ima više izdavača udžbenika, kao i u to da izdavač ne može sam izdati udžbenik i zatim ga "aminovati".
Iako neki pokušavaju da mu ukažu na tu nejasnoću, on svoju tvrdnju potvrđuje linkom do sajta Zavoda za udžbenike, na kojem se nigde ne vidi sporni primer sa prvobitne slike.
No, taj link, čiji sadržaj nije proveren i upoređen sa fotografijom, nekima je bio dovoljan dokaz da ,"dignu prašinu", te se diskusija istovremeno odvija i u grupi sa velikim brojem prosvetnih radnika i ubrzo stiže neproverena informacija da se radi o Zavodu za udžbenike, samo na osnovu tvrđenja osobe sa interneta, a bez opipljivih dokaza.
Deo diskusije u grupi: Velika zbornica - grupa prosvetnih radnika
Nešto kasnije...
Oko sat vremena nakon "pouzdanog utvrđivanja" ko je izdavač samo na osnovu nečije reči i linka koji nipošto ne potvrđuje informaciju da su stihovi iz udžbenika Zavoda za udžbenike, učesnik diskusije sa velikim brojem "pratilaca" na internetu (1995) u grupi Velika zbornica, učesnik diskusije koji "odavno ne veruje fotografijama na internetu" na svom zidu javno objavljuje spornu fotografiju i direktno upućuje na izdavača.
Naravno, kreću dodatni lajkovi, komentari, deljenja.
Bitan momenat u ovom delu je taj da je ova fotografija objavljena (upload), a ne podeljena sa originalnog izvora (share), što onima koji nisu pratili početak cele priče, a i zašto bi, može da ukazuje na to da je Ljubinka Boba Nedić ili autor iste ili je bez ičije dozvole preuzela fotografiju sa nekog izvora, ne navodeći izvor, dok se na svom blogu vrlo često poziva na svoja zakonska prava da se sadržaj sa njenog sajta izričito može deliti samo uz navođenje izvora.
,, PRAVILA PRENOŠENJA TEKSTOVA su krajnje jasna: iznad naslova mora da stoji moje ime, ispod teksta funkcionalni link ka tekstu na Klotfrketu. Drugačije ne biva. Znam svoja zakonska prava i neće me mrzeti da se za njih borim i na sudu, ako treba, zlu ne trebalo.“ Izvor: http://www.klotfrket.com/o-klotfrketu/
Nekoliko ljudi je u komentarima njene objave pokušavalo da ukaže na to da se u izdanjima spomenutog izdavača ne može pronaći navedeni primer i da informaciju treba dodatno proveriti.
Tek kasnije, kada je šteta već načinjena, komentar uz sliku je izmenjen i dodata informacija da se radi o BIGZ-u, ali je ostala prvobitna dezinformacija da se radi o Zavodu za udžbenike.
Nešto kasnije dezinformacija je izbrisana i ostala je samo ispravka.
Na kraju svega imamo burnu i opravdanu reakciju Zavoda, brisanje originalne diskusije iz grupe Velika zbornica i jednu amneziju. Niko se ne seća ko je autor originalne dikusije, ko je istraživao, ko je šta rekao, niko se ne seća da treba da se izvini. Možda u strahu od reakcije Zavoda ili "blama".
Poenta priča nije da se ukaže na pojedince koji su širili ovakve dezinformacije. Poenta je da se ukaže na to:
- Koliko je bitno proveravati informacije u životu, a naročito sa interneta.
- Ukoliko je došlo do greške pojedinaca, za koju sam uverena da je nenamerna, a ljudski je grešiti, najmanje što mogu je da kažu da su pogrešili. Prosvetni radnik koji naširoko piše o moralu i pravim vrednostima, treba da kaže "izvinite" kada je pogrešio, a ne da prebacuje odgovornost na druge ili makar da snosi odgovornost za deljenje sadržaja na internetu. Danas je to dezinformacija o izdavaču, sutra o nečijem ocu, sinu... Doduše, ni taj izdavač nije mašinerija bez ljudi i njihovih porodica koje izdržavaju.
- Postojanje dvostrukih aršina nikome nije donelo dobro. Poštujte tuđa autorska prava, ako želite da vas poštuju.
Sporni primer sa stihovima je svakako nedopustiv, bez obzira koji je izdavač u pitanju i tu odgovornost nose i autor i izdavač i oni koji su odobrili spomenuti udžbenik, no dok je zdravorazumnih predavača, nemamo razloga da brinemo za našu decu, jer udžbenici su samo nastavno sredstvo. Veći problem je ponašanje prosvetnih radnika, koji su dopustili sebi da veruju pričama "rekla-kazala", da šire dezinformacije, a da se pojedinci zatim skrivaju od svojih postupaka bez izvinjenja publici sa kojom su ih delili, kao i oštećenoj strani, u ovom slučaju Zavodu za udžbenike.
Milena Simić, prosvetni radnik
Дакле, свака част Милени Симић на тексту. Пратила сам преписку на ФБ и све је било баш тако како је написано. С обзиром да ме умара препуцавање по друштвеним мрежама, а и прогласили су ме нестручном јер нисам знала да поделим неки документ на групи, овога пута сам само љубазно (на истој тој групи) предложила да се Заводу упути једно извињење. Не верујем да ће ико наћи за сходно да то извињење упути. Нажалост!